barlikorn:

Želim vjerovati

da još postoje osobe

poput djeda i bake

koje sam nekoć

sreo u gradskom parku

On kao dječačić

nosi kariranu košulju

i crne hlače

Ona u elegantnoj haljini

Njih dvoje

zagrljeni na gradskoj klupi

Nisam uspio razabrati

šta joj je tačno govorio

ali je bila sretna

Takav izraz lica

srećem još samo kod tinejdžera

koji po prvi put otkrivaju

sve što ljubav nudi

Želim vjerovati

da još postoje

iskrena prijateljstva

neki novi

Pišonja i Žuga

koji udišu mladost

punim plućima

i stvaraju uspomene

kojih će se sjećati

i koje će pričati unucima

Ne moraju baš ukrasti autobus

poput ove dvojice

ali nešto vrijedno pamćenja

svakako

barlikorn

(via privatexthoughts)